cerij (po patuljastom planetu Cereri), simbol Ce (cerium), kemijski element (atomski broj 58, relativna atomska masa 140,12), kovan teški metal gustoće 6,8 g/cm³, tališta oko 800 °C. Najvažniji je element skupine lantanoida, a glavni su mu minerali cerit i monacit. Upotrebljava se sam ili u slitini s drugim rijetkim zemljama kao legirni dodatak u proizvodnji željeza, čelika i drugih metala, za dobivanje kresiva za upaljače te za proizvodnju cerijeva stakla. Cerij je otkrio 1803. M. H. Klaproth i, neovisno, J. J. Berzelius. U spojevima je trovalentan i četverovalentan. Metalni cerij zagrijan u struji kisika na 150 °C daje cerijev(IV) oksid, CeO2, koji se primjenjuje kao sredstvo za poliranje optičkoga stakla, za bojenje stakla, kao prevlaka infracrvenih filtara i katalizator u organskoj sintezi. Cerijev(III) oksid, Ce2O3, služio je u smjesi s torijevim oksidom za proizvodnju Auerovih mrežica za plinske svjetiljke, a cerijev(IV) sulfat jako je oksidacijsko sredstvo. Sve su cerijeve soli otrovne.
